Neuralgija trigeminusa

Trigeminus je živac koji inerviše lice. Neuralgija trigeminusa je poremećaj u funkciji ovog živca koji se karakteriše napadima izuzetno jakog bola u vidu sevanja u predelu lica. Napadi bola traju kratko, nekoliko sekundi do par minuta. U početku napadi su ređi i kraći a vremenom mogu da se javljaju sve češće, da budu duži i jači. Značajno narušavaju kvalitet života. Javljaju se više puta u toku dana. Bol je najčešće u jednoj polovini lica, obično u predelu gornje vilice, ređe donje vilice i najređe u predelu čela. Bol može krenuti spontano ili ga izazvaju hladan vetar, žvakanje, gutanje, umivanje, pranje zuba, brijanje, zevanje ili govor.

Neuralgija trigeminusa može da se javi u sklopu nekih drugih bolesti kada se naziva sekundarnom ili simptomatskom. Idiopatska neuralgija je nepoznatog uzroka. Ima više različitih tumačenja njenog nastanka ali za sada nijedno nije dovoljno potvrđeno. U svakom slučaju dolazi do poremećaja funkcije živca tako da se trigeminalni živac nepravilno nadražuje i poremećeno je sprovođenje nervnih impulsa kroz njega.

Uspeh lečenja u velikoj meri zavisi od toga da li je dijagnoza tačno postavljena. Dijagnozu postavlja specijalista neurolog koji na osnovu tegoba i neurološkog pregleda odlučuje da li su neophodne neke dopunske metode.

U lečenju neuralgije trigeminusa se često koriste jači lekovi tipa antikonvulziva (lekovi koji se koriste u lečenju epilepsije) jer bol slabo reaguje na obične lekove protiv bola. Terapiju lekovima uključuje, menja doze i isključuje specijalista neurolog koji redovno prati stanje pacijenta. Kod nekih pacijenata se preporučuje hirurška intervencija što je zbog mogućih komplikacija poželjno izbeći.

Primena akupunkture i fizikalne terapije u lečenju neuralgije trigeminusa daje dobre rezultate. Kod lakših oblika moguće je primeniti ove metode bez lekova ili eventualno uz obične analgetike. Kod težih oblika korisna je njihova primena jer poboljšava efekat antikonvulziva.

Akupunktura ima izuzetno jak analgetski efekat koji dovodi do umanjenja bola. Ona deluje i u smislu smanjenja nadražljivosti živca i popravljanja sprovođenja nervnih impulsa kroz njega. Pored ovih efekta ona opušta mišiće, psihički smiruje i popravlja raspoloženje što je od velike koristi u lečenju jakog bola bilo da je u pitanju akutni ili dugotrajan, hronični bol. Od fizikalnih procedura mogu se pre svega koristiti laser i magnet koji takođe imaju odličan analgetski efekat. Ove metode popravljaju cirkulaciju i samim tim ishranu živca i čime takođe doprinose smanjenju bola. One takođe opuštaju mišiće čime doprinose da se pacijent bolje oseća.

Broj tretmana se određuje kod svakog pacijenta individualno. U napadu jakog akutnog bola moguće je raditi 2 tretmana dnevno, a u slučajevima hroničnog bola koji traje više meseci ili godina može se terapija sprovoditi duže vreme 1 do 2 puta nedeljno.